ODRŽANA STRUČNA EKSKURZIJA “MAJEVICA U TRI KORAKA”

Tuzla, 21.10.2019. – Maglovito tuzlansko jutro nije spriječilo grupu od dvadesetak nastavnika/ca i profesora/ca osnovnih i srednjih škola, članova i članica MIOS-a, da krenu putevima planine Majevice na stručnu ekskurziju “Majevica u tri koraka” koja se održala u subotu, 19. oktobra tekuće godine. Bila je to osma po redu stručna ekskurzija koju Međunarodno udruženje “Interaktivne otvorene škole” (MIOS) Tuzla organizuje u partnerskoj saradnji sa JU Zavodom za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK.

Glavni ciljevi ove ekskurzije je promocija kulturne i istorijske baštine prvenstveno Tuzlanskog kantona ali i Bosne i Hercegovine. Na ovaj način MIOS pruža podršku prosvjetnim radnicima i radnicama u sticanju znanja o kuturnoj i istorijskoj baštini BiH kako bi u budućnosti bili u prilici da organizuju sličnu ekskurziju za učenike i učenice.

Prva posjećena lokacija bio je Bosanski kulturni centar u Kalesiji gdje su učesnici/e bili u prilici pogledati zavičajnu muzejsku zbirku, tj. spomen sobu borcima proteklog rata. Po ugledu na slične centre i domove kulture, i ova javna ustanova je ključni akter svih glavnih kulturnih zbivanja u lokalnoj zajednici, bilo kao organizator, ili kao tehnička podrška drugim institucijama iz oblasti kulture. Kao kod pravih domaćina, razgovor je zaključen uz kafu i kolače u obližnjoj poslastičarnici.

Put smo dalje nastavili prema opštini Sapna i zaustavili smo se u MZ Međeđa u kojoj se nalazi nekropola stećaka “Sječa” koja datira iz XIV vijeka. To su lijepo grupisani stećci izrađeni od kamena krečnjaka, obrasli mahovinom i lišajevima koji ih poput oklopa čuvaju od uticaja vremena i ljudske nemarnosti. Hladovinu im čine visoka razgranata stabla čije se grane povijaju pod laganim povjetacem. Tu vječnu tišinu povremeno prekine šuštanje opalog jesenjeg lišća pod našim nogama ili glas istoričara koji je strpljivo odgovarao na sva naša pitanja.

Razmišljajući o nekim davno nestalim vremenima, krenuli smo prema Nezuku, mjestu starta Marša mira koji se održava u sklopu obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i njenoj okolini, s ciljem odavanja počasti žrtvama. Kolona učesnika, koja broji hiljade ljudi sa skoro svih dijelova planete, kreće iz Nezuka i u periodu od tri dana prelazi put dug oko 100 kilometara, da bi došla do Potočara.  Samo par kilometara dalje, nalazi se spomenik Hajrudinu Mešiću, dobitniku najvišeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan” i policijskog odlikovanja “Medalja za hrabrost”. Bio je komandir Policijske stanice u Ugljeviku, potom komandant Teritorijalne odbrane, te osnivač i komandant brigade u Teočaku. Nakon 210 dana ratovanja na zvorničko-teočanskom ratištu ovaj vojskovođa, poznatiji kao Kapetan Hajro, život je izgubio u 33 godini u pokušaju proboja koridora prema opkoljenoj Kamenici.

Predah od uzburktalih emocija potražili smo na jezeru Sniježnica. Jezero je napravljeno sedamdesetih godina proteklog vijeka za potrebe termoelektrane u Ugljeviku i predstavlja pravi raj za ribolovce, ali i sve one željne odmora u čistom i mirnom ambijentu.

Put nas je vodio dalje strmim i uskim ulicama do starog grada Teočaka koji se sastoji od ostataka srednjovjekovnog grada, džamije Fethije, nišana iz osmanskog perioda i osam nadasve zanimljivih kamenih granitnih kugli. Sve to upotpunjeno je ambijentalnim prirodnim okruženjem, šumom, rijekom Tavnom i slično. Nakon pada Bosne pod osmansku vlast 1463. godine, grad je zauzeo ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin, koji je Nikolu Iločkog 1464. godine proglasio za kneza „Teočaka“. U ime Korvina od 1471 do 1477. godine, postavljen kao kralj Bosne, sjeveroistočnom Bosnom je vladao Nikola Iločki čije je sjedište bio upravo grad Teočak – rezidencijalni grad kralja Nikole Iločkog.

Džamija, stari nišani i kamene kugle se nalaze u podnožju srednjovjekovnog grada, te skupa s njim predstavljaju jedno prirodno-graditeljsko, odnosno istorijsko područje.

Posebno interesovanje izazivaju velike granitne kugle, čije porijeklo i namjena nisu istraženi. Postoje razna mišljenja, od onih najobičnijih da su to kamene kugle koje su branioci utvrde spuštali niz strme litice braneći se od osvajača, do onih koji kažu da su to kugle nekog kultnog karaktera, pa čak im pripisuju drevnu starost još iz praistorijskih vremena.

Gradnja hrama Rođenja Presvete Bogorodice u Priboju započela je 1880. godine i nije poznato ko je osveštao temelje hrama. U vremenu pred austrougarsko zaposjedanje BiH dobili su Pribojčani od sultana ferman kojim se odobrava gradnja kapele u Priboju i tu mještani sagradiše drvenu kapelu koja je vremenom postajala trošna te su je često popravljali. Na njenom mjestu stoji današnja lijepa građevina i kako nam kaže protojerej Lazić ovaj hram je tokom svog postojanja pretrpio velike nedaće. U Prvom svjetskom ratu bio je pretvoren u bolnicu, u Drugom svjetskom ratu u konjušnicu dok je u proteklom ratu oštećen gelerima granata. Zidovi se se mogu popraviti ali bitno je njegovati komšijske odnose i poštovati druge i drugačije od sebe jer je čista duša i dobra namjera ono što nas ujedinjuje.

U zimsko jutro 20. februara 1942. godine četnici su napali nezaštićeni Štab Majevičkog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda u njegovom sjedištu u selu Vukosavcima na sjeveroistočnim padinama Majevice. U neravnoj borbi, toga dana je poginulo 18 revolucionara, od kojih su šestorica proglašeni narodnim herojima Jugoslavije.
Toj krvavoj drami prethodio je sedmomjesečni period ratnih zbivanja, veoma buran i kada je riječ o razvoju situacije i na Majevici. U spomen ovim junacima podignut je spomenik u Vukosavcima čija posjeta je nekada bila obavezan zadatak svih mladih pionira. Sada trošna i oronula kuća u kojoj je bio smješten partizanski štab prkosi zubu vremena i da nije lokalnih volontera sigurno bi pristup ovom spomeniku bio nemoguć.

Za kraj ovog predivnog putovanja posjetili smo nekropolu stećaka u Piperima koja neodoljivo podsjeća na nekropolu Sječa u Međeđi. Zabačeni stećci leže u šumi a staza do njih podsjeća na scene iz avanturističkih i istorijskih filmova Zapada. Stećci su izuzetno očuvani i na njima je moguće pročitati natpise koji datiraju iz IV vijeka a sam pogled na to skrovito mjesto vodi nas u razmišljanje o kulturama koje su tu živjele mnogo prije nas.

Izjave učesnika/ca:

“Moram reći, da je ekskurzija “Majevica u tri koraka” bila pun pogodak. Toliko toga se ima vidjeti u našoj neposrednoj blizini, a da toga nismo ni svjesni. Teško je izdvojiti, šta me najviše dojmilo, no ipak ću pokušati.Na mene najveći dojam je ostavio obilazak najstarije crkve i najstarije džamije na Majevici, te razgovor sa njenim službenim licima. Bilo je divno šetati stazama i bosanskih vladara ali i Titovim stazama revolucije. Sve to je dokaz da se uz ljubav i poštovanje različitosti, međusobno uvažavanje, može sve spojiti u jednu skladnu cjelinu. Ovakav program ekskurzije bio bi veoma poželjan i za naše učenike. Zahvaljujem se MIOS-u na ovoj veoma edukativnoj ekskurziji, kao našoj Azri i Željki što su bile uvijek tu, uz nas. Zahvala ide i za profesore koji su nam odgovarali na svako naše pitanje. A cijela ekipa izletnika, uključujuci i šofera je bila fenomenalna, tako da sam provela predivan dan, upoznala našu Majevicu i upoznala nove prijatelje.”

“Posebno mi je drago što sam posjetila mezar Hajrudina Mešića jer mi to ne bi nikad odradili u vlastitoj režiji . Takođe me je fascinirao osjećaj dolaska na Partizanski spomenik na Vukosavcima jer sam kao dijete dolazila pješke sa izviđačima . Voljela bih iskreno pokazati i dovesti svoje učenike da pogledaju i vide kulturnu baštinu i našu historiju . Isto tako i kulturne, vjerske objekte obići bez obzira na vjersku pripadnost, upoznati razne kulture i običaje. Lijep pozdrav Željki, Azri, historičarima iz Zavoda i mojim dragim kolegama, kolegicama koji nisu sumnjali u ovu edukativnu ekskurziju kao neki koji žele obići samo značajne gradove jer sa vama je uvijek druženje odlično.”

“Ja sam već neko vrijeme planirao posjetiti ove destinacije, tako da mi je ovo došlo kao “kec na desetku”. Mnogi su se smijali kada su čuli koja ćemo mjesta posjetiti u smislu da se tu nema šta lijepo i zanimljivo vidjeti. Nekropole stećaka koje se nalaze po našoj domovini su dio našeg identiteta i trebamo se time ponositi. Učenici 5. razreda iz predmeta Društvo uče cijelu historiju BiH tako da bi ova ekskurzija mogla biti model kako treba održati historijski čas u prirodi, a pogotovo je primjerena učenicima 9. razreda koji takođe uče historiju BiH. Posebnu draž ovoj stručnoj ekskurziji daje druženje sa kolegama i razmjena mišljenja. Volio bih da se ovakve ekskurzije održavaju i ubuduće i da posjetimo kulturno-historijske spomenike na prostoru Krajine. Zatim posjetiti Novi Pazar u Srbiji gdje su brojni muslimanski i pravoslavni spomenici.”

MIOS se ovom prilikom zahvaljuje nastavnicima/ama i profesorima/cama koji su shvatili suštinu ovih stručnih ekskurzija i prepoznali ljepote kojima smo okruženi a vrlo malo nas ih vidi.

Izuzetnu zahvalnost dugujemo našim partnerima iz JU Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK na prijedlogu ekskurzije i brige koju su imali prema učesnicima/ama ekskurzije da dobiju dovoljno informacija o svakom posjećenom lokalitetu kako bi stečeno znanje uspješno kasnije prenijeli na svoje učenike i učenice.

Takođe se zahvaljujemo Fahrudinu Sinanoviću, direktoru BKC Kalesija, Bekti Sinanoviću, Amiru ef. Abdulahoviću, profesoru Samiru Haliloviću, profesoru Peri Radovanoviću i protojereju Jeremiji Laziću na izuzetnom dočeku i svim informacijama koje su nam pružili tokom naše posjete.